srijeda, 20. kolovoza 2014.

Mitovi i legende o drveću



Stabla i drveće oduvijek su bili sastavni dio mitologije i vjerovanja mnogih naroda i to od samih početaka postojanja ljudskog roda (U Edenskom vrtu nalazimo drvo spoznaje i drvo života). Tako su i stari Hrvati klasificirali drveće i stabla na sretna i nesretna, pa je ta i takva klasifikacija, samo u nešto blažem obliku, sačuvana u narodnoj mitologiji do današnjih dana.

Stari su ljudi smatrali da je hrast iznimno sretno drvo. Vjerovali  su da u njegovoj krošnji povremeno skupljaju dobre vile. I u kršćanskoj mitologiji hrast zauzima vidno mjesto, jer je upravo od drva hrasta bio načinjen Kristov križ.

"Sretna i poželjna" su stabla, pored hrasta, još smatrani bor i vrba, a ona koja izazivaju ili donose nesreću su orah, bazga i jasika, jer je po narodnoj mitologiji sam Bog prokleo neke vrste drveća, a naročito jasiku koja je, kao što je poznato, Krista odala Židovima.

Za orah se vjerovalo da je preko svojih dugačkih korijena povezan s podzemnim, dakle, demonskim svijetom, te da u njegovu krošnju najradije udara grom. Do današnjih je dana uvriježeno mišljenje da će se onaj tko zaspi u debeloj i teškoj hladovini oraha probuditi bolestan, a možda se više, uopće, neće ni probuditi. Ma koliko bili željni odmora i osvježenja u vrelim i suhim ljetnim mjesecima ljudi su izbjegavali odmor u sjeni oraha. Isto se tako vjerovalo da se u krošnji oraha sastaju i često obitavaju vještice. Ako je u zimi, kad se najviše koristi, plod oraha suh i nejestiv (pišljiv), to je značilo samo jedno; da su u krošnji tog stabla obitavale vještice i takvo je stablo hitno trebalo potkresati ili čak posjeći.

Za bazgu se vjerovalo da se ne smije sjeći jer će onoga tko je posiječe zadesiti veliko nesreća i zlo.

Murva (DUD) je drvo koje se smještalo u kategoriju nesretnih i onih nepoželjnih u blizini kuća. Naime, vjerovalo se: ako dudovo korijenje dopre do kućnih temelja da će iz te kuće izumrijeti muška loza. Praznovjerje (ostatak poganskog vjerovanja) je bilo toliko uvriježeno, da bi ljudi, ukoliko bi se u jednoj kući zaredalo umiranje muških osoba, posjekli stabla murvi, odnosno duda u blizini svoje kuće. 
Prema pučkom je vjerovanju još postojala podjela drveća i bilja na one u koje se rado skupljaju vile, vještice i druga demonska bića, na ona koja se smiju ili ne smiju saditi uz kuće, crkve, groblja, te na ona u koja udara ili ne udara grom. (Neće grom u koprive.)

Lipa, čiji mirisni cvjetovi posjeduju ublažujuća svojstva, uvijek se smatrala simbolom prijateljstva, miroljubivosti i vjernosti. U grčkoj mitologiji lipa je znak nježne vjernosti.

U vjerovanjima starih i suvremenih europskih naroda religijski značaj šuma i pojedinih vrsta drveća bio je izuzetno veliki. Život u tom šumskom ambijentu učinio je da biljni svijet a posebno drveće dobije značajno mjesto u religijama svih europskih naroda.

Drveće je bilo predmet različitih vjerovanja koje je prenošeno s koljeno na koljeno; oko njega i u vezi s njim prakticirani su mnogi običaji.

Drvo figurira kao objekt koji ima dušu ili kao objekt u kome je neka duša nastanjena.
Ideja da drvo nije tijelo duha drveta već samo njegov stan koji može napustiti kada hoće, predstavlja važan napredak u vjerskoj misli.

U pojedinim religijama zemljoradnika i stočara, duh drveta se zamišlja kao biće koje utiče na plodnost usjeva i stoke.
Kod starih europskih naroda (na primjer, Kelta, Germana, Grka, Rimljana, Slavena) šumski ambijent se ne zamišlja više samo kao stanište demona ili bogova drveća, već i kao obitavalište i svojina mnogo moćnijih božanstava, koja imaju više različitih funkcija. Šume i pojedine vrste drveća postaju njihova svetilišta.

Prema nekim izvorima, kod Južnih Slavena je u vrijeme njihovog dolaska na Balkanski poluotok, bilo razvijeno poštovanje određenih vrsta drveća i biljaka.

Narod je smatrao sjenovitim ono drveće koje se izdvajalo svojim izgledom, veličinom ili položajem. U vjerovanjima seljaka takvo drvo nije bilo samo sjedište neke duše, već i mjesto oko koga se okupljaju natprirodna bića. Smatralo se da u njegovoj blizini borave razne vile i zato je nazivano vilinskim drvećem .
I to je drveće bilo zaštićeno, i nije se smjelo rezati niti uništavati.. Jedna od najčešćih zabrana odnosila se na sječenje stabla i kresanje grana. Po narodnom vjerovanju, spomenuto drveće bilo je prožeto nekom opasnom silom. Zbog toga je i ponašanje ljudi prema njemu bilo regulirano odgovarajućim pravilima i propisima.

Već sama blizina nekog sjenovitog ili vilinskog drveta ispunjavala je seljaka strahom. Mnogi su izbjegavali da žive u njegovoj sjenci. Prilikom zidanja kuće o tome se vodilo računa. I privremeni boravak pod takvim drvetom se smatrao vrlo opasnim.
Sličan je bio odnos  i prema drveću zasađenom na grobljima. Ono je također bilo zaštićeno.Po mišljenju nekih stručnjaka, i to drveće je smatrano sjenovitim: vjerovalo se da u njemu stanuju duše umrlih koji su tu pokopani. Dirnuti u takvo drvo značilo je narušiti mir pokojnika i izložiti se njegovoj osveti.
Bića koja nastanjuju određeno drveće nisu zamišljena kao zli protivnici ljudima. Ona su jednostavno bila opasna. Mogla su nanijeti zlo čovjeku, ali isto tako, i pomoći mu u nekoj nevolji. Seljaci su, naročito noću, izbjegavali blizinu vilinskog drveta. U nekim krajevima postojalo je i suprotno shvaćanje: noćenje pod takvim drvetom (posebno pod glogom ili jasenom) smatralo se ljekovitim. Pod vilinsko drvo polagali su bolesnika i ostavljali ga pod njim do zore. Vjerovali su da će vile koje se tu okupljaju preko noći, izliječiti bolesnika. U nekim krajevima su tuberkulozni bolesnici odlazili pod lipu rano izjutra tokom četrdeset dana, vjerujući da će se tako izliječiti.
Da bi neko drvo postalo sjedište ili stjecište natprirodnih sila, nije bilo neophodno da se izdvaja nekom svojom izuzetnom osobinom. Dovoljno je bilo da pripada određenoj vrsti. Bile su raširene predstave da je hrast sveto a orah baksuzno drvo, da je lijeska pogodno sredstvo za zaštitu od groma a glog sredstvo za ubijanje vampira.
Zanimljivo je shvaćanje da drvo može biti opasno i onda kada je posječeno. Uvijek je postojala mogućnost da je to drvo sjenovitog ili vilinsko. U njemu ili oko njega mogli su, kao i ranije, dok je raslo u šumi, boraviti duhovi i demoni.
I dijelovi određenih vrsta drveća mogli su imati magijska svojstva. Vjerovalo se da ako nekoga opašu lipovom likom da će ga upropastiti. Ukrajinci, Poljaci i Česi su vjerovali da se lipovom likom ili uzdom načinjenom od like može najuspješnije uhvatit vampir, vodeni čovjeka, kao i drugi zli demoni, odnosno duhovi. Neki izvori spominju umetanje grančica lipe u krov u svrhu zaštite od groma i požara. Vjerovalo se da lipa čuva od zla i uroka.
Drvo je stan božanstva, ono je prvi i najprimitivniji hram i njegova ljekovita snaga ogleda se u snazi božanstva ili demona koji u drvetu živi. O tome ima puno tragova u mnogim narodnim pripovijetkama i pjesmama i u imenima manastira koji su možda nastali na mjestima tih starih gajeva. Sveto drvo se nije smjelo sjeći, sa njega se ne otkidaju grane, niti se njegovi plodovi koriste. Ovo vjerovanje, odnoasno ovakva mitologija zadržalo se do današnjih dana.

Na velike praznike proljetnog ciklusa grančicama lijeske, drena ili gloga kićene su kuće, privredne zgrade, usjevi kao zaštita od vremenskih nepogoda, ali i zbog opće zaštite i radi napretka.
Dijelovi različitog drveća smatrani su iznimno jakom zaštitom od uroka, bolesti i drugih nesreća koje čovjeka mogu dostići.

Među najjače  ubrajaju se glog, lijeska, tisa, drijen, nošeni kao amajlije. Glog je poznat kao najveći zaštitnik od svih demonskih bića, glogovim kolcem ubija se vampir, tjeraju vještice. 'Tisovina se nosila u obliku amajlije, a do danas se zadržalo nošenje križića od tisovine. I ljeska je dosta korištena kao amajlija. Djevojke su ljeskove grančice stavljale u kosu, kao zaštitu od uroka.
Kako bi se zaštitili od epidemija, koje su u prošlosti zbog nedovoljne higijene i znanja bile česte, poduzimane su različite radnje u kojima je drvo, prvenstveno glog, imalo značajnu ulogu. Kao što je neko drveće bilo od pomoći u očuvanju zdravlja i zaštiti od bolesti tako se određenih vrsta ''nesretnog'' drveća iz istih razloga trebalo kloniti.
Orah nije dobro imati u dvorištu niti kuća smije da bude u orahovom hladu, jer se vjeruje da on utiče na psihičko zdravlje ljudi.

Zova - bazga je također iznimno opasno sjenovito drvo i, po vjerovanju, ko je ošteti ili posiječe, stići će ga neizbježna kazna u vidu oduzetosti ili čak smrti.. ''

Kad svatovi naiđu pred mladoženjinu kuću, postavljaju barjake na kakvo drvo pred kućom, ali to nikada ne smije biti bagrem.

U liječenju bolesti drvo je dosta korišteno. Da bi umilostivili duhove ili demonska bića koja u drveću borave i izliječili bolesnog, korišteni su različiti magijski postupci. Predavanjem žrtve drvetu želio se duh drveta umilostiviti, ali u isto vrijeme vratiti, odnosno predati, bolest drvetu, kakvom glogu držeći ga na onom mjestu gdje ga boli.

Glog, kao jak zaštitnik zdravlja, korišten je dosta u liječenju bolesti, jer se od njega plaše svi demoni, a posebno demoni bolesti. I u liječenju padavice koristio se glog.
Lijeska je smatrana drvetom mudrosti. ''Kad neko nije pri zdravoj pameti, vodili su ga tri puta oko lijeske, ne bi li sastavio''

Jabuka je u našem narodu smatrana veoma ljekovitom, ona je obavezna ponuda koja se nosi bolesnicima. Svoje mjesto u liječenju imala je i kruška.

Pored magijskih radnji u kojima je drveće zbog svojih moći korišteno u liječenju, u narodu su dijelovi različitog drveća zajedno sa drugim sastojcima u vidu čajeva, obloga i melema korišteni u liječenju bolesti.

Od gloginja se kuhao čaj za srdobolju, one čine i dio melema koji se privija na prišt. Čajem od lipe liječi se kašalj, promuklost, glavobolja.

Od lista bijelog duda kuhao se čaj protiv žutice. Murve su upotrebljavane i kao vanjsko sredstvo u liječenju temperature. Bazga, iako je smatrana za nesretno drvo kojeg se treba kloniti, dosta je korištena u narodnoj medicini. Bazgom je liječena vodena bolest, reumatizam, teško mokrenje, da porodilja lakše rodi.

Vrba koja je dosta korištena u različitim magijskim radnjama za zaštitu zdravlja u narodnoj medicini ima također istaknuto mjesto. korištena je kao lijek od bradavica, valja otkinuti grančicu vrbe koja dodiruje vodu.

Breza je lijek od kostobolje, nabrano brezovo lišće treba osušiti, pa ga privijati na bolna mjesta. Njom se liječi i grudobolja, ''ako grudi osobito bole, daju bolesniku da pije vodu od breze, kad joj u proljeće počnu kolati sokovi.''

Različite vrste drveća su korištene za liječenje mnogih bolesti, od borove kore pravljen je melem za svaku ranu, bukovo lišće bilo je lijek za oči, iskuhana javorova kora pila se od zubobolje i kroz četrdeset dana od groznice.

»»  read more

Liječenje prostate

Prostata je žlijezda koju imaju samo muškarci. Funkcija prostate nije do kraja razjašnjena, ali se smatra da ima svoju ulogu za plodnost i zdravlje muškarca. Medjutim u srednjem i poznom dobu može da stvara probleme. Najčešće se javlja uvećanje prostate ili benigna hiperplazija, ali postoje i druge bolesti kao prostatitis ili upala prostate i rak prostate. Uvećanje prostate je toliko često oboljenje da mnogi na to gledaju kao na normalnu pojavu. Spada u najčešća oboljenja kod muškaraca. Starenje i hormonske promene imaju veliki uticaj na prostatu. Sa starenjem se procenat obolelih proporcionalno povećava. Ne treba isključiti uticaj ishrane i zdravog načina života. Previše začinjena hrana, gazirani napitci i mnogo alkohola mogu da utiču negativno.

Uvećanje prostate može biti jako neprijatno, jer kroz nju prolazi mokraćna cev, tako da svaki pritisak utiče na smanjanje mokraćnog mlaza. Nemogućnost izmokravanja, može da izazove i druge zdravstvene probleme. To su pre svega bakterijske infekcije, problemi sa mokraćnim kanalima, bešikom i bubrezima.

Simptomi uvećanja prostate:

- otežano mokrenje
- slabiji mlaz pri mokrenju
- noćno mokrenje
- često mokrenje
- nemogućnost potpunog pražnjenja bešike
- naprezanje kod mokrenja
- iznenadne neodložne potrebe za mokrenjem

Biljke koje su dobre za prostatu:

Testerasta palma je biljka engleskog naziva Saw Palmetto, a latinskog Serenoa repens. Zna se da je porijeklom iz Severne Amerike i da su je koristili i indijanci. Lekoviti dio biljke su bobice. Najčešće se koristi ekstrakt bobica testeraste palme. To je jedna od glavnih biljaka koja se koristi za lečenje prostate prirodnim putem. Ulazi u sastav mnogih preparata za prostatu. Može se naći i u vidu kapsula. Dosadašnja istraživanja su pokazala da se upotrebom smanjuju problemi sa prostatom, zatim kod mnogih pacjenata rešava probleme sa noćnim mokrenjem, protok mokraće je poboljšan, a samim tim i pražnjenje bešike.
Dejstvo ove biljke je blago, ali i efikasno. To je jedan od najboljih prirodnih lekova za prostatu. Osim toga ova biljka se koristi za povećanje plodnosti i potenciju.
Paradajz je prema nekim istraživanjima veoma koristan za prostatu. Treba ga jesti redovno i u slučaju problema sa prostatom, a li i preventivno, jer smanjuje rizik za dobijanje raka prostate.
Slično kao i testerasta palma, na prostatu djeluje i kora afričke šljive, pa se isto tako može naći u sastavu prirodnih preparata za lečenje prostate.

Čaj za prostatu

Čaj od male mlečike (Epilobium parviflorum) daje dobre rezultate kod uvećanja prostate, upale prostate, kao i kod problema sa mokraćnim putevima, bešikom i bubrezima. Koristi se kod problema sa učestalim i otežanim izmokravanjem. Za pripremu čaja se koriste listovi, cvetovi i stabljika.
Čaj se priprema tako što se jedna mala kašika male mlečike prelije sa šoljom ključale vode. Zatim se poklopi i stoji  10-15 minuta. Potom treba procijediti čaj i piti ga 2 puta u toku dana, najbolje ujutro i uveče.
Nekima prostatu umiruju i čaj od koprive, uvin čaj i zeleni čaj.

»»  read more

nedjelja, 17. kolovoza 2014.

Drenjak




Drenjak pomaže u liječenju grla, malokrvnosti, boginja, bolesti bubrega, dijareje, hemoroida, dijabetesa, kod zarastanja rana... svaki njegov dio je ljekovit.

Zdrav kao dren, kaže se za osobu koja nema nikakve tegobe. U našem narodu dobro je poznat značaj biljke dren (Corpus mas), koja je popularna još od antičkih vremena. Raste svuda, najviše na suhim, sunčanim i kamenitim stranama listopadnih šuma. Cvjeta u februaru i martu, a sazrijeva od jula do oktobra. Plodovi su tamnocrveni, slatko-kiselkastog ukusa.
Sadrže veliku količinu prirodnog šećera, organske kiseline, pektina, tanina i izuzetno mnogo vitamina C. U drenjinama ima dvostruko više askorbinske kiseline nego u narandži. Plodovi se jedu u svježem stanju, zamrzavaju se, suše ili prerađuju u pekmez, marmeladu, slatko, kompot, voćni sok. Međutim, uprkos tome, što se zna da je ovo šumsko voće ukusno, hranljivo i zdravo, u narodu se ne koristi dovoljno.
U Francuskoj i Italiji se od drenjina masovno pravi vino i žele, a nedozreli plodovi konzerviraju se u slanoj vodi kao masline. U Njemačkoj se kuhaju sa šećerom i sirćetom, dodaju jelima od tijesta i krompira. U Rusiji prave ukusne supe i koriste se kao začin za specijalitete od mesa i ribe.
Svaki njegov dio je ljekovit: plod, list, kora, cvijet, svježe i osušene koštice. Djelotvoran je u liječenju grla, malokrvnosti, boginja, bolesti bubrega, dijareje, hemoroida, dijabetesa, za brže zacjeljivanje rana...
Mesnati dio ploda i ulje iz sjemenki može da se koristi za regeneraciju kože i sluzokože. Sok, pekmez, čaj i drugi proizvodi od zrelih drenjina pomažu kod dijareje i drugih oboljenja organa za varenje. Ukoliko se uz poremećaj rada crijeva i dijareje javi i groznica, preporučuje se čaj od kore ove biljke.
»»  read more

Kopriva


Kopriva (Urtica dioica), poznatija i kao žara, je lijek za čišćenje krvi i dobar je borac protiv malokrvnosti. Ustvrdilo se i da je lijek protiv opadanja kose, za reumatizam i oboljenje zglobova, groznicu, čir na želucu, nesanicu, nervozu i mnogo drugih bolesti. Žari i pecka oslobođenim sokovima koji izazivaju prolazne plikove.

Rasprostranjena je i raste na zapuštenim mijestima, pored taraba, puteva i vrlo je važno znati kako se sakuplja. Naime, u proljeće se skupljaju lišće i vrškovi, od proljeća do jeseni korijenje, a kompletna biljka tokom cijele godine. Jedino se sjeme sakuplja isključivo u augustu. Ovo je važno znati zbog spravljanja raznih lijekova.

Velika vitaminska vrijednost
Kopriva sadrži mnogo bjelančevina, ugljenih hidrata, masti, a od minerala kalcijum, fosfor, željezo, magnezijum, vitamine C, A, B2, B5, K, karoten, pantonensku kiselinu, lecitin, tanin i bogatiji je izvor vitamina C i A od većine kultivisanih biljaka. Nažalost, iako je pravi mali polivitaminski rezervoar, na našoj trpezi nije dovoljno zastupljena.

Izuzetna ljekovitost
A trebala bi biti jer kopriva je gotovo savršeno sredstvo za pročišćavanje krvi, sprječavanje upala i podsticanje izbacivanja štetnih materija iz organizma. Zbog zavidnog sadržaja hlorofila pomaže obnavljanju oštećenih ćelija i utiče na duže zadržavanje kiseonika u mozgu. U proljeće predstavlja odlično povrće. Mladi listovi koprive ukusom podsjećaju na špinat, ali u odnosu na njega sadrže pet puta više kalcijuma i šest puta više vitamina C.

Kopriva u kuhinji
Sjeme ima aromu koštunjavog voća i ona postaje intenzivnija kada se sjemenke isprže. Cvjetovi su također za jelo i veoma su aromatični, a listove koprive najbolje je i spremati kao špinat, dok se sušeni listovi koriste kao začin ili za pripremu čaja. Vlakna koja žare uništavaju se blanširanjem. Ako se prije pripremanja jela ubrani vrškovi preliju vrelom vodom, takođe će postati potpuno bezopasni i za ruke i za želudac. Listovi koprive se sa drugim biljkama dodaju u supu ili u salatu, ali prethodno treba da se preliju vrelom vodom.

Čaj od koprive
Ako pripremate čaj od svježe ubrane koprive tada usitnite oko 50 grama listova i kuhajte ih 15-ak minuta u 1 litri vode. Ostavite da odstoji najmanje 8 sati, nakon toga slobodno konzumirajte zdravlje koje ste sami ubrali. Ako pak sušite koprivu pripremajte ju kao i svaki drugi prirodni čaj: u uzavrelu vodu stavite čaj od koprive i ostavite 10 do 15 minuta da odstoji.

Brza čorba od koprive
Potrebno je 500g mlade koprive, glavica luka, mrkva, kašika ulja, 2 kašike brašna, so, biber, jaje, kisela pavlaka. Priprema: Propržite nasjeckani luk i narendanu mrkvu, pa dodajte brašno i blanširanu koprivu. Propržite još malo, izmaknite s vatre i sipajte dva litra hladne vode. Čorbu začinite po ukusu, vratite na šporet i kuhajte dvadesetak minuta. Jaje umutite s kiselom pavlakom, pa uspite malo prohlađene čorbe. Sve sipajte u čorbu i kuhajte još nekoliko minuta dok ponovo ne proključa.

Ljekoviti recepti
Za oporavak: Kašičicu sušene koprive prelijte s 2,5 dl vrele vode, ostavite da odstoji 10 minuta, procijedite i pijte tri puta dnevno. Ovaj čaj riješiće sve probleme s ekcemom, glavoboljom, mokraćnim kanalima, želucem ili anemijom. Možete da ga pijete i kada vas muče virusne ili bakterijske infekcije.

Za lijepa stopala: Dvije šake dobro opranih korjenova, svježeg lišća i stabljika koprive prelijte s pet litara vode i ostavite da odstoji preko noći. Sljedećeg dana mješavinu zagrijte do vrenja, sipajte u lavor i potopite noge kada se dovoljno ohladi. Bilo bi dobro da stopala držite u što toplijoj kupki barem 20 minuta.

Protiv peruti: Dvije pune šake koprive prelijte s pola litra vrele vode, ostavite da odstoji pet minuta, procijedite i dodajte šoljicu sirćeta. Umasirajte ovu tinkturu u kožu glave pola sata prije pranja kose.

»»  read more

četvrtak, 14. kolovoza 2014.

EVO KAKO JE SKINULA 5 KG: Ramiza u četvrtak imala 72, a u subotu 67 kilograma!


Peršun je odličan saveznik u borbi protiv urinarnih problema, bubrežnih oboljenja i jak diuretik. Kao lijek može se koristiti korijen i listovi peršuna. Postoji mnogo recepata za pripremu čaja od peršuna, a čitateljka portala Aura.ba je ispričala: Peršun je čudo. U četvrtak sam imala 72 kg, a dva dana poslije pet kilograma manje. Ne radi se o kilogramima sala, nego o nagomilanoj tečnosti koja ja napustila moje tjelo. Osjećam se super lagano. (Ramiza Terzimehić, 39).

Ramizin recept je sasvim jednostavan. U ključalu vodu (oko litar) dodajte 5 velikih kašika isjeckanog peršuna. Tečnost pustite da odstoji oko dvadesetak minuta, nakon toga čaj možete procijediti ili piti zajedno sa isjeckanim peršunom.

– Za čaj od peršuna sam se odlučila zbog problema sa bubrezima. Svi savjetuju uvin čaj kod ovih tegoba. Od uvinog čaja sam osjetila poboljšanje, ali tečnost je ostajala u tijelu. Odlučila sam uvin čaj zamijeniti sa peršunovim, te tako došla do svojih rezultata. Sada sama sušim peršun koji namjeravam koristitii ubuduće – povjerila nam je Ramiza.

Izlučivanje tečnosti iz organizma je veoma važno. S urinom izbacujemo otrove, bakterije i druge štetne tvari. Za peršun je naučno dokazano da je odličan diuretik, uz to je i jak antioksidant. Konzumiranje čaja od peršuna je preporučljivo, ali nikako ne smijete pretjerivati s ovim čajem. Konzumiranje neka ne bude više od litre čaja na dan.

Peršun je biljka koja je od antičkih vremena prisutna kao lijek. Njemu su pripisivali magične moći, u starom Rimu se vjerovalo, da grickanje listića peršuna poboljšava percepciju i intelektualne sposobnosti. Danas se ova biljka koristi samo kao začin, a dobro upućeni je koriste kao lijek.

»»  read more

srijeda, 13. kolovoza 2014.

Najbolji prirodni čajevi za liječenje dijabetesa


Prirodni čaj za dijabetes (šećernu bolest) potiče regulaciju razine šećera u krvi. Čajevi se piju nezaslađeni i prije jela.

Sastojci:
  • 10 gr češnjaka
  • 10 gr biljka nane
  • 40 gr biljke vodopija
  • 40 gr korijena maslačka

Priprema:
Navedene sastojke pomiješati i od toga uzeti 3 jušne žličice smjese i preliti sa 1/2 litre hladne vode. Ostaviti preko noći da odstoji, potom prokuhati do ključanja. Ostaviti da se ohladi i procijediti. Piti jednu čašu 30 minuta prije svakog obroka.

Sok od limuna i celera za liječenje dijabetesa

Sastojci:
  • 2 limuna 
  • 1 čaša narezanih listova mladog celera 
  • 1 litra hladne vode

Priprema:
Limun oguliti narezati na kriške i izmiksati zajedno sa listovima celera i hladnom vodom. Sok držati u hladnjaku i piti čašu najmanje dva puta dnevno.

»»  read more